Grad Pag je povijesno –kulturno najzanimljivije mjesto otoka koje pamti dugu i burnu povijest, punu uspona i padova.
Najstarije ime Paga je ono sačuvano u djelu rimskog pisca Plinija u 1.st. Cissa ( Kissa ), najvjerojatnije ilirskog podrijetla. Kasnije su Hrvati to ime pretvorili u Caska ; a istoimeno naselje i danas postoji u Paškom zaljevu. Današnje ime Pag ( otok i grad ) zbog brojnih izvora vode neki su pokušali protumačit kao izvedenicu iz grčke riječi pege , no opće je prihvaćeno mišljenje da je ime Pag nastalo iz latinske riječi pagus što znači selo.
Arheološka istraživanja potvrđuju postojanje većeg naselja unutar trokuta Sveta Jelana- Milac- Košljun još u doba antike. Od toga vremena Grad Pag se već dva puta selio. Od antičkog doba, pa do kraja 4. stoljeća grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa). Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom. Do utemeljenja novog grada Paga na mjestu gdje se nalazi i danas došlo je 18.05.1443 godine. Gradnja se izvodila po arhitektonsko-urbanističkom planu koji je napravio jedan od najvećih hrvatskih graditelja Juraj Dalmatinac. No i prije tog zadnjeg preseljenja još u 10. stoljeću, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pučke naseobine i palače. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stočarstvom, bili su mornari i proizvođači soli. Godine 1192. izgrađena je Crkva Sv. Marije koja i danas dominira područjem Starog grada.